Dakle, danas je 15.7., tačno prije godinu dana sam otvorio ovaj blog, a ovim postom ujedno želim obilježiti 2. godišnjicu od kako sam na blogovima.
Škola je završila, vrijeme je odmora i predaha od škole, dakle zavšio sam prvi razred Gimnazije. Bila je ovo za mene potpuno drugačija godina, kroz koju sam mnoge stvari shvatio koje ranije nisam, jednostavno da kažem, osjećam se puno zrelije nego prije, a Gimnazija je dosta doprinjela tome.
Da se vratim opet na početak posta, kako bih malo još bolje objasnio današnju temu. Dakle raspust je, nadam se da se dobro provodite, i odmarate u čarima ljeta, ja se poprilično i zasluženo odmaram, punim baterije za drugi razred, istina ponekada se borim sa dosadom i ne znam što bih radio pomislim kako bih više volio da je škola xD.
U zadnje vrijeme, posebno sada na raspustu, kako nema učenja puno razmišljam o sebi i o tome kako se zapravo mijenjam i postjem zreliji.
Već sam ranije pisao koliko je Gimnazija doprinjela da shvatim koliko je znanje bitno, i da se uvijek trebamo truditi da naše znanje proširujemo, jer koliko god mislimo da znamo puno, to je zapravo samo mali i veoma sitni dio naspram svog znanja. Svakodnevno se trebamo truditi da što više čitamo jer time proširujemo svoj rječnik.
Istina ne mogu reći da je prva godina u Gimnaziji bila lagana, prvih nekoliko sedmica u Gimnaziji mi je bilo veoma teško jer je puno veći kapacitet znanja koji se traži u Gimnaziji od onoga koji je bio u osnovnoj, a k tome još profesori su vrlo zahtjevniji od onih iz osnovne škole, i svaki od njih ima svoj taj sistem ocjenjivanja.
U početku nije bilo jednostavno ni upoznavanje, jer sam bio veoma sramežljiv, drago mi je jer sam vrlo brzo se sprijateljio, i imam vrlo dragih osoba u razredu. Sa druge strane, žao mi je jer ih je dosta propalo, gotovo polovica razreda, i nagodinu razred vjerovatno neće biti isti. Istina nekih koji su propali istinski mi je žao jer sam bio veoma dobar sa njima, sa nekima nisam, ali svejedno zbilja mi je žao i tih osoba sa kojima nisam bio dobar. Dosta sam toga i naučio iz tuđih pogreški, jer sam dosta promatrao osobe oko sebe iako ponekada, djelujem nezainteresirano i hladno prema drugima, što uopće nije prava istina. Većina mojih kolega u razredu imaju, nazovimo tako, "cure/momke" (posebno cure), pronađu neke ološe iz drugih škola, obično veoma loše đake koji govovo ništa ne uče, i vjeruju da su pronašli ljubav svoga života jer imaju nešto zajedničko, a u biti ne mogu otvoriti oči da vide koliko ih ta osoba iskorištava. Drugi su pak gubili vrijeme svaki dan izlazeći i tulumarili i zbog toga su u potpunosti zanemarili učenje. Naravno nemam ništa protiv dobroga provoda sa prijateljima, ali vikendom dok je još nastava.
U tinejđerskim godinama najvažnije je učenje (poslije naravno zdravlja, zdravlje je svakako, podrazumijeva se na 1. mjestu), znanja nikada nije dosta i uvijek se treba truditi učiti, zbog sebe, što više. Nažalost malo tinejđera je zapravo toga svjesno, naravno treba se družiti i ponekada zaboraviti i na učenje i na školske briga i odmoriti um, to je normalno, ali nije uredu svakog dana kada je škola izlaziti i gubiti vrijeme. Kako sam rekao, promatram osobe oko sebe, većina ih je okupirana tim nekim vezama i glupostima, misleći kao našli su pravu ljubav i zbog nje ne žele učiti. Rano je još za prave veze, sada treba prvenstveno razmišljati o školi. Nije prava ljubav ona koja vas odvlači od obaveza i tjera u propast, to nije nikakva ljubav. Ne mora čak biti ni prava ljubav imati slična mišljenja i imati iste interese, čak naprotiv, u večini slučajeva prava ljubav se nalazi u svojoj suprotnosti. Volio bih jedan post poseban napisati o tome što je vidim pod pojmom ljubav i upravo o svemu tome napisati jedan dugačak post. Ja sam iskreno, osoba iako tako ne izgleda, koja vjeruje u pravu ljubav i znam da ćemo svi jednog dana pronaći tu osobu i imati svoje porodice, ali polako, za to sve ima vremena. Sada se treba fokuirati na učenje. Istina ne postoji tačno određeno vrijeme kada ćete pronaći tu pravu osobu neki već u prvom srednje nađu, neki tek pronađu nakon srednje, neki na faksu, kako god bilo, osoba koja vam je prava ljubav će biti vaša inspiracija da učite što više, proširujete znanje i budete što bolji, a ne netko tko će vas odvraćati od učenja i obaveza, takve su osobe samo one koje vam ne žele dobro, isto je i sa pravim prijateljima.
Moja najveća želja je da budem profesor BHS (bosansko, hrvatsko, srpskog jezika) ili psiholog da pomažem ljudima, a veliki uzor mi je naš profesor bosanskog jezika. On mi je najdraži profesor i primjer pravog profesora, jako mi je žao što nam neće sljedeće godine predavati. Za samo ovih godinu dana, iako nam nije bio razrednik, više od svih profesora, trudio se za nas da shvatimo i pored gradiva neke životno važne poruke, o pravim vrijednostima, kako uvijek u svemu trebamo težiti ka boljem, o tome koliko je znanje važno i o tome koliko je važno da budemo uvijek svi jedni za druge, kao kolektiv a ne da se u razredu formiraju grupice društava u se nitko više ne može pridružiti, i o tome koliko je važno da proširujemo svoj rječnik, i koliko je važno znati osnove pravopisa kao što je veliko i malo slovo (zapravo je strašno to što neki to zapravo ne znaju). Gotovo svaki čas bi nam pričao i pored gradiva životno poučne teme i to je za mene primjer pravoga profesora, koji svoje učenika posmatra kao svoju rođenu djecu. Istina danas svatko može biti profesor, samo ispredavati lekciju i to je to. To i ja mogu, koji sam tek završio prvu godinu Gimnazije, ući u neki, bilo koji razred dobiti neku temu da ispredajem, naštrebati je izdiktirati i to je to, to me ne čini profesorom. Pravi profesor je tek onaj koji, kako, opet kažem, bori se za svoje učenike da shvate da je škola zapravo priprema za budućnost, koji roditeljski postupa prema njima, savijetima i naravno kritikama.
Sve u svemu radujem se drugoj godini u Gimnaziji pun sam postao snažniji prema osobama koje me vrijeđaju, ismijavaju i pričaju kojekakve laži o meni bez da su me i upoznali. Shvatio koliko su mi oni zapravo nevažni faktori u mom životu i iskreno ih žalim što me nisu željeli dovljno dobro upoznati kao osobu i pravoga prijatelja, već samo, zbog nekakvih glasina me smatraju "nezrelim dječaćićem koji vjeruje u bajke i gleda crtiće" bez da su ikada htjeli me upoznati kao osobu. Tulumarenje svaku noć i gubljenje vremena nije ono što vas čini zrelom osobom, već naprotiv, totalno nezrelom, a moja ljubav prema Animeima i crtićima nije posljedica moje nezrelosti, već nešto predivno, što mene ispunjava cijelim duhom, jednostavno moja stras, a to je nešto čega se nikada više neću stidjeti, jer svi najveći pisci crtanih filmova i Animea su odrasli ljudi, uzmimo odmah samo za primjer Iginia Straffija koji je stvorio Winx.
Kod mene ima i nekoliko novosti pa ću vam se nakratko "pohvaliti", upisao sam se na glumu tj. u Bosansko narodno pozorište, jer dugo vremena to želim i u osnovnoj školi sam često, posebno u nižim razredima sudjelovao u glumačkim predstavama. Gluma počinje u septembru tek ali se radujem, a posebno se radujem zbog toga što ću pojačati svoje samopouzdanje, i rješiti se nepotrebne sramežljivosti od ljudi, i što ću još više obogatiti svoj rječnik i još bolje usavršiti svoj govor. Već sam završio pisanje Animea kojeg sam izmislio i već smišljao i puno sam uložio u njega, a i drugu priču, svoju knjigu sam napisao (iako je ona došla više, nekako spontano bez preiše razmišljanja). Volio bih kada bi se taj moj Anime jednoga dana prkazivao i ugledao svjetlo dana, velika mi je želja da postanem poznati pisac sa puno cijenjenih djela i sa nekoliko crtanih filmova. Obadvije priče su mješavina stvarnog i nestvarnog.
Ovom prilikom na 1. rođendan iSKa želim obilježiti drugu godišnjicu od kako sam na blogovima, iako tačan datum ne mogu ni znati, jer sam dugo vremena prije nego što sam otvorio svoj blog, bio "tajni" čitatelj vaših blogova, redovno sam posjećivao vaše blogove i radovao se vašim postovima. Također ovom prilikom želim se i zahvaliti svima onima koji su me od početka podržavali na blogu, kako na starom tako i na ovome novom, puno hvala Arijani, Marini, Sandri, Benjaminu, Čopi i Slatki, Dori, puno hvala i Aidi koja mi je dala ideju za naziv ovoga bloga, nedavno smo se čuli, nadam se svakako da ćeš pročitati ovaj post, hvala i ostalima koji su u prolazu znali posjetiti blog i ostaviti pokoji komentar, a iskreno se nadam da postoji barem jedan tajni čitatelj moga bloga kao što sam nekada i ja bio samo tajni čitatelj vaših blogova. Također puno mi je žao što je hrvatski bloger ukinut jer sam bio vezan i za vaše blogove kao što sam i za svoj ali nadam se da nećete odustati i da će te otvoriti nove blogove i nastaviti pisati.
Preuredio sam i svoj stari blog i možete ga slobodno posjećivati, znam da prije i nisam baš najbolje pisao, bilo je puno gramatičkih pogrešaka, tada sam bio manje zreliji nego sada nisam shvatao koliko je jako važno paziti na pogreške, kao što sada pazim (doduše i sada mi se tu i tamo omakne koja greškica), ali i način pisanja mi je bio u početku katastrofalan, ali opet i taj stari blog i stari postovi čine sve ono što sam bio i što jesam. Ukoliko bi ste se možda prisjetili moga prvoga posta (na iMagicu), objavljenog 20.8.2016.g. kliknite ovdije. Ako želite pogledati prvi objavljeni header na iMagicu kliknite ovdije.
Uveo sam i nove dvije stranice na blogu koje bi vas mogle zainteresirati jedna se naziva trag iz prošlosti i ona je o cijeloj "povijesti" ovoga bloga, a druga pod nazivom iSK 24h Q&A je stranica na kojoj mi se možete obratiti za pomoć ili za savijet ili u komentare na toj stranici možete ostaviti neku svoju sugestiju ili mišljenje o blogu. U njoj je sve pojašnjeno, tako da nema potrebe da produžujem iovako već dugačak post xD.
Eto to je sve za ovaj post, nadam se da vam se svidio, iako nema neku određenu temu. Uskoro ću vam ponovo pisati, a i vi sami ako imate neku ideju ili prijedlog o čemu bi ste voljeli da pišem, uzet ću i to u obzir i pored planiraniranih postova. Btw nadam se da vam se dopada novi ljetnji dizz, čak je ovo i prvi puta da sam napravio i pozadinsku sliku a ne samo header!
Pozz do sljedećega čitanja <3
Da se vratim opet na početak posta, kako bih malo još bolje objasnio današnju temu. Dakle raspust je, nadam se da se dobro provodite, i odmarate u čarima ljeta, ja se poprilično i zasluženo odmaram, punim baterije za drugi razred, istina ponekada se borim sa dosadom i ne znam što bih radio pomislim kako bih više volio da je škola xD.
U zadnje vrijeme, posebno sada na raspustu, kako nema učenja puno razmišljam o sebi i o tome kako se zapravo mijenjam i postjem zreliji.
Već sam ranije pisao koliko je Gimnazija doprinjela da shvatim koliko je znanje bitno, i da se uvijek trebamo truditi da naše znanje proširujemo, jer koliko god mislimo da znamo puno, to je zapravo samo mali i veoma sitni dio naspram svog znanja. Svakodnevno se trebamo truditi da što više čitamo jer time proširujemo svoj rječnik.
Istina ne mogu reći da je prva godina u Gimnaziji bila lagana, prvih nekoliko sedmica u Gimnaziji mi je bilo veoma teško jer je puno veći kapacitet znanja koji se traži u Gimnaziji od onoga koji je bio u osnovnoj, a k tome još profesori su vrlo zahtjevniji od onih iz osnovne škole, i svaki od njih ima svoj taj sistem ocjenjivanja.
U početku nije bilo jednostavno ni upoznavanje, jer sam bio veoma sramežljiv, drago mi je jer sam vrlo brzo se sprijateljio, i imam vrlo dragih osoba u razredu. Sa druge strane, žao mi je jer ih je dosta propalo, gotovo polovica razreda, i nagodinu razred vjerovatno neće biti isti. Istina nekih koji su propali istinski mi je žao jer sam bio veoma dobar sa njima, sa nekima nisam, ali svejedno zbilja mi je žao i tih osoba sa kojima nisam bio dobar. Dosta sam toga i naučio iz tuđih pogreški, jer sam dosta promatrao osobe oko sebe iako ponekada, djelujem nezainteresirano i hladno prema drugima, što uopće nije prava istina. Većina mojih kolega u razredu imaju, nazovimo tako, "cure/momke" (posebno cure), pronađu neke ološe iz drugih škola, obično veoma loše đake koji govovo ništa ne uče, i vjeruju da su pronašli ljubav svoga života jer imaju nešto zajedničko, a u biti ne mogu otvoriti oči da vide koliko ih ta osoba iskorištava. Drugi su pak gubili vrijeme svaki dan izlazeći i tulumarili i zbog toga su u potpunosti zanemarili učenje. Naravno nemam ništa protiv dobroga provoda sa prijateljima, ali vikendom dok je još nastava.
U tinejđerskim godinama najvažnije je učenje (poslije naravno zdravlja, zdravlje je svakako, podrazumijeva se na 1. mjestu), znanja nikada nije dosta i uvijek se treba truditi učiti, zbog sebe, što više. Nažalost malo tinejđera je zapravo toga svjesno, naravno treba se družiti i ponekada zaboraviti i na učenje i na školske briga i odmoriti um, to je normalno, ali nije uredu svakog dana kada je škola izlaziti i gubiti vrijeme. Kako sam rekao, promatram osobe oko sebe, većina ih je okupirana tim nekim vezama i glupostima, misleći kao našli su pravu ljubav i zbog nje ne žele učiti. Rano je još za prave veze, sada treba prvenstveno razmišljati o školi. Nije prava ljubav ona koja vas odvlači od obaveza i tjera u propast, to nije nikakva ljubav. Ne mora čak biti ni prava ljubav imati slična mišljenja i imati iste interese, čak naprotiv, u večini slučajeva prava ljubav se nalazi u svojoj suprotnosti. Volio bih jedan post poseban napisati o tome što je vidim pod pojmom ljubav i upravo o svemu tome napisati jedan dugačak post. Ja sam iskreno, osoba iako tako ne izgleda, koja vjeruje u pravu ljubav i znam da ćemo svi jednog dana pronaći tu osobu i imati svoje porodice, ali polako, za to sve ima vremena. Sada se treba fokuirati na učenje. Istina ne postoji tačno određeno vrijeme kada ćete pronaći tu pravu osobu neki već u prvom srednje nađu, neki tek pronađu nakon srednje, neki na faksu, kako god bilo, osoba koja vam je prava ljubav će biti vaša inspiracija da učite što više, proširujete znanje i budete što bolji, a ne netko tko će vas odvraćati od učenja i obaveza, takve su osobe samo one koje vam ne žele dobro, isto je i sa pravim prijateljima.
Moja najveća želja je da budem profesor BHS (bosansko, hrvatsko, srpskog jezika) ili psiholog da pomažem ljudima, a veliki uzor mi je naš profesor bosanskog jezika. On mi je najdraži profesor i primjer pravog profesora, jako mi je žao što nam neće sljedeće godine predavati. Za samo ovih godinu dana, iako nam nije bio razrednik, više od svih profesora, trudio se za nas da shvatimo i pored gradiva neke životno važne poruke, o pravim vrijednostima, kako uvijek u svemu trebamo težiti ka boljem, o tome koliko je znanje važno i o tome koliko je važno da budemo uvijek svi jedni za druge, kao kolektiv a ne da se u razredu formiraju grupice društava u se nitko više ne može pridružiti, i o tome koliko je važno da proširujemo svoj rječnik, i koliko je važno znati osnove pravopisa kao što je veliko i malo slovo (zapravo je strašno to što neki to zapravo ne znaju). Gotovo svaki čas bi nam pričao i pored gradiva životno poučne teme i to je za mene primjer pravoga profesora, koji svoje učenika posmatra kao svoju rođenu djecu. Istina danas svatko može biti profesor, samo ispredavati lekciju i to je to. To i ja mogu, koji sam tek završio prvu godinu Gimnazije, ući u neki, bilo koji razred dobiti neku temu da ispredajem, naštrebati je izdiktirati i to je to, to me ne čini profesorom. Pravi profesor je tek onaj koji, kako, opet kažem, bori se za svoje učenike da shvate da je škola zapravo priprema za budućnost, koji roditeljski postupa prema njima, savijetima i naravno kritikama.
Sve u svemu radujem se drugoj godini u Gimnaziji pun sam postao snažniji prema osobama koje me vrijeđaju, ismijavaju i pričaju kojekakve laži o meni bez da su me i upoznali. Shvatio koliko su mi oni zapravo nevažni faktori u mom životu i iskreno ih žalim što me nisu željeli dovljno dobro upoznati kao osobu i pravoga prijatelja, već samo, zbog nekakvih glasina me smatraju "nezrelim dječaćićem koji vjeruje u bajke i gleda crtiće" bez da su ikada htjeli me upoznati kao osobu. Tulumarenje svaku noć i gubljenje vremena nije ono što vas čini zrelom osobom, već naprotiv, totalno nezrelom, a moja ljubav prema Animeima i crtićima nije posljedica moje nezrelosti, već nešto predivno, što mene ispunjava cijelim duhom, jednostavno moja stras, a to je nešto čega se nikada više neću stidjeti, jer svi najveći pisci crtanih filmova i Animea su odrasli ljudi, uzmimo odmah samo za primjer Iginia Straffija koji je stvorio Winx.
Kod mene ima i nekoliko novosti pa ću vam se nakratko "pohvaliti", upisao sam se na glumu tj. u Bosansko narodno pozorište, jer dugo vremena to želim i u osnovnoj školi sam često, posebno u nižim razredima sudjelovao u glumačkim predstavama. Gluma počinje u septembru tek ali se radujem, a posebno se radujem zbog toga što ću pojačati svoje samopouzdanje, i rješiti se nepotrebne sramežljivosti od ljudi, i što ću još više obogatiti svoj rječnik i još bolje usavršiti svoj govor. Već sam završio pisanje Animea kojeg sam izmislio i već smišljao i puno sam uložio u njega, a i drugu priču, svoju knjigu sam napisao (iako je ona došla više, nekako spontano bez preiše razmišljanja). Volio bih kada bi se taj moj Anime jednoga dana prkazivao i ugledao svjetlo dana, velika mi je želja da postanem poznati pisac sa puno cijenjenih djela i sa nekoliko crtanih filmova. Obadvije priče su mješavina stvarnog i nestvarnog.
Ovom prilikom na 1. rođendan iSKa želim obilježiti drugu godišnjicu od kako sam na blogovima, iako tačan datum ne mogu ni znati, jer sam dugo vremena prije nego što sam otvorio svoj blog, bio "tajni" čitatelj vaših blogova, redovno sam posjećivao vaše blogove i radovao se vašim postovima. Također ovom prilikom želim se i zahvaliti svima onima koji su me od početka podržavali na blogu, kako na starom tako i na ovome novom, puno hvala Arijani, Marini, Sandri, Benjaminu, Čopi i Slatki, Dori, puno hvala i Aidi koja mi je dala ideju za naziv ovoga bloga, nedavno smo se čuli, nadam se svakako da ćeš pročitati ovaj post, hvala i ostalima koji su u prolazu znali posjetiti blog i ostaviti pokoji komentar, a iskreno se nadam da postoji barem jedan tajni čitatelj moga bloga kao što sam nekada i ja bio samo tajni čitatelj vaših blogova. Također puno mi je žao što je hrvatski bloger ukinut jer sam bio vezan i za vaše blogove kao što sam i za svoj ali nadam se da nećete odustati i da će te otvoriti nove blogove i nastaviti pisati.
Preuredio sam i svoj stari blog i možete ga slobodno posjećivati, znam da prije i nisam baš najbolje pisao, bilo je puno gramatičkih pogrešaka, tada sam bio manje zreliji nego sada nisam shvatao koliko je jako važno paziti na pogreške, kao što sada pazim (doduše i sada mi se tu i tamo omakne koja greškica), ali i način pisanja mi je bio u početku katastrofalan, ali opet i taj stari blog i stari postovi čine sve ono što sam bio i što jesam. Ukoliko bi ste se možda prisjetili moga prvoga posta (na iMagicu), objavljenog 20.8.2016.g. kliknite ovdije. Ako želite pogledati prvi objavljeni header na iMagicu kliknite ovdije.
Uveo sam i nove dvije stranice na blogu koje bi vas mogle zainteresirati jedna se naziva trag iz prošlosti i ona je o cijeloj "povijesti" ovoga bloga, a druga pod nazivom iSK 24h Q&A je stranica na kojoj mi se možete obratiti za pomoć ili za savijet ili u komentare na toj stranici možete ostaviti neku svoju sugestiju ili mišljenje o blogu. U njoj je sve pojašnjeno, tako da nema potrebe da produžujem iovako već dugačak post xD.
Eto to je sve za ovaj post, nadam se da vam se svidio, iako nema neku određenu temu. Uskoro ću vam ponovo pisati, a i vi sami ako imate neku ideju ili prijedlog o čemu bi ste voljeli da pišem, uzet ću i to u obzir i pored planiraniranih postova. Btw nadam se da vam se dopada novi ljetnji dizz, čak je ovo i prvi puta da sam napravio i pozadinsku sliku a ne samo header!
Pozz do sljedećega čitanja <3
