Dakle, danas je 15.7., tačno prije godinu dana sam otvorio ovaj blog, a ovim postom ujedno želim obilježiti 2. godišnjicu od kako sam na blogovima.
Škola je završila, vrijeme je odmora i predaha od škole, dakle zavšio sam prvi razred Gimnazije. Bila je ovo za mene potpuno drugačija godina, kroz koju sam mnoge stvari shvatio koje ranije nisam, jednostavno da kažem, osjećam se puno zrelije nego prije, a Gimnazija je dosta doprinjela tome.
Da se vratim opet na početak posta, kako bih malo još bolje objasnio današnju temu. Dakle raspust je, nadam se da se dobro provodite, i odmarate u čarima ljeta, ja se poprilično i zasluženo odmaram, punim baterije za drugi razred, istina ponekada se borim sa dosadom i ne znam što bih radio pomislim kako bih više volio da je škola xD.
U zadnje vrijeme, posebno sada na raspustu, kako nema učenja puno razmišljam o sebi i o tome kako se zapravo mijenjam i postjem zreliji.
Već sam ranije pisao koliko je Gimnazija doprinjela da shvatim koliko je znanje bitno, i da se uvijek trebamo truditi da naše znanje proširujemo, jer koliko god mislimo da znamo puno, to je zapravo samo mali i veoma sitni dio naspram svog znanja. Svakodnevno se trebamo truditi da što više čitamo jer time proširujemo svoj rječnik.
Istina ne mogu reći da je prva godina u Gimnaziji bila lagana, prvih nekoliko sedmica u Gimnaziji mi je bilo veoma teško jer je puno veći kapacitet znanja koji se traži u Gimnaziji od onoga koji je bio u osnovnoj, a k tome još profesori su vrlo zahtjevniji od onih iz osnovne škole, i svaki od njih ima svoj taj sistem ocjenjivanja.
U početku nije bilo jednostavno ni upoznavanje, jer sam bio veoma sramežljiv, drago mi je jer sam vrlo brzo se sprijateljio, i imam vrlo dragih osoba u razredu. Sa druge strane, žao mi je jer ih je dosta propalo, gotovo polovica razreda, i nagodinu razred vjerovatno neće biti isti. Istina nekih koji su propali istinski mi je žao jer sam bio veoma dobar sa njima, sa nekima nisam, ali svejedno zbilja mi je žao i tih osoba sa kojima nisam bio dobar. Dosta sam toga i naučio iz tuđih pogreški, jer sam dosta promatrao osobe oko sebe iako ponekada, djelujem nezainteresirano i hladno prema drugima, što uopće nije prava istina. Većina mojih kolega u razredu imaju, nazovimo tako, "cure/momke" (posebno cure), pronađu neke ološe iz drugih škola, obično veoma loše đake koji govovo ništa ne uče, i vjeruju da su pronašli ljubav svoga života jer imaju nešto zajedničko, a u biti ne mogu otvoriti oči da vide koliko ih ta osoba iskorištava. Drugi su pak gubili vrijeme svaki dan izlazeći i tulumarili i zbog toga su u potpunosti zanemarili učenje. Naravno nemam ništa protiv dobroga provoda sa prijateljima, ali vikendom dok je još nastava.
U tinejđerskim godinama najvažnije je učenje (poslije naravno zdravlja, zdravlje je svakako, podrazumijeva se na 1. mjestu), znanja nikada nije dosta i uvijek se treba truditi učiti, zbog sebe, što više. Nažalost malo tinejđera je zapravo toga svjesno, naravno treba se družiti i ponekada zaboraviti i na učenje i na školske briga i odmoriti um, to je normalno, ali nije uredu svakog dana kada je škola izlaziti i gubiti vrijeme. Kako sam rekao, promatram osobe oko sebe, većina ih je okupirana tim nekim vezama i glupostima, misleći kao našli su pravu ljubav i zbog nje ne žele učiti. Rano je još za prave veze, sada treba prvenstveno razmišljati o školi. Nije prava ljubav ona koja vas odvlači od obaveza i tjera u propast, to nije nikakva ljubav. Ne mora čak biti ni prava ljubav imati slična mišljenja i imati iste interese, čak naprotiv, u večini slučajeva prava ljubav se nalazi u svojoj suprotnosti. Volio bih jedan post poseban napisati o tome što je vidim pod pojmom ljubav i upravo o svemu tome napisati jedan dugačak post. Ja sam iskreno, osoba iako tako ne izgleda, koja vjeruje u pravu ljubav i znam da ćemo svi jednog dana pronaći tu osobu i imati svoje porodice, ali polako, za to sve ima vremena. Sada se treba fokuirati na učenje. Istina ne postoji tačno određeno vrijeme kada ćete pronaći tu pravu osobu neki već u prvom srednje nađu, neki tek pronađu nakon srednje, neki na faksu, kako god bilo, osoba koja vam je prava ljubav će biti vaša inspiracija da učite što više, proširujete znanje i budete što bolji, a ne netko tko će vas odvraćati od učenja i obaveza, takve su osobe samo one koje vam ne žele dobro, isto je i sa pravim prijateljima.
Moja najveća želja je da budem profesor BHS (bosansko, hrvatsko, srpskog jezika) ili psiholog da pomažem ljudima, a veliki uzor mi je naš profesor bosanskog jezika. On mi je najdraži profesor i primjer pravog profesora, jako mi je žao što nam neće sljedeće godine predavati. Za samo ovih godinu dana, iako nam nije bio razrednik, više od svih profesora, trudio se za nas da shvatimo i pored gradiva neke životno važne poruke, o pravim vrijednostima, kako uvijek u svemu trebamo težiti ka boljem, o tome koliko je znanje važno i o tome koliko je važno da budemo uvijek svi jedni za druge, kao kolektiv a ne da se u razredu formiraju grupice društava u se nitko više ne može pridružiti, i o tome koliko je važno da proširujemo svoj rječnik, i koliko je važno znati osnove pravopisa kao što je veliko i malo slovo (zapravo je strašno to što neki to zapravo ne znaju). Gotovo svaki čas bi nam pričao i pored gradiva životno poučne teme i to je za mene primjer pravoga profesora, koji svoje učenika posmatra kao svoju rođenu djecu. Istina danas svatko može biti profesor, samo ispredavati lekciju i to je to. To i ja mogu, koji sam tek završio prvu godinu Gimnazije, ući u neki, bilo koji razred dobiti neku temu da ispredajem, naštrebati je izdiktirati i to je to, to me ne čini profesorom. Pravi profesor je tek onaj koji, kako, opet kažem, bori se za svoje učenike da shvate da je škola zapravo priprema za budućnost, koji roditeljski postupa prema njima, savijetima i naravno kritikama.
Sve u svemu radujem se drugoj godini u Gimnaziji pun sam postao snažniji prema osobama koje me vrijeđaju, ismijavaju i pričaju kojekakve laži o meni bez da su me i upoznali. Shvatio koliko su mi oni zapravo nevažni faktori u mom životu i iskreno ih žalim što me nisu željeli dovljno dobro upoznati kao osobu i pravoga prijatelja, već samo, zbog nekakvih glasina me smatraju "nezrelim dječaćićem koji vjeruje u bajke i gleda crtiće" bez da su ikada htjeli me upoznati kao osobu. Tulumarenje svaku noć i gubljenje vremena nije ono što vas čini zrelom osobom, već naprotiv, totalno nezrelom, a moja ljubav prema Animeima i crtićima nije posljedica moje nezrelosti, već nešto predivno, što mene ispunjava cijelim duhom, jednostavno moja stras, a to je nešto čega se nikada više neću stidjeti, jer svi najveći pisci crtanih filmova i Animea su odrasli ljudi, uzmimo odmah samo za primjer Iginia Straffija koji je stvorio Winx.
Kod mene ima i nekoliko novosti pa ću vam se nakratko "pohvaliti", upisao sam se na glumu tj. u Bosansko narodno pozorište, jer dugo vremena to želim i u osnovnoj školi sam često, posebno u nižim razredima sudjelovao u glumačkim predstavama. Gluma počinje u septembru tek ali se radujem, a posebno se radujem zbog toga što ću pojačati svoje samopouzdanje, i rješiti se nepotrebne sramežljivosti od ljudi, i što ću još više obogatiti svoj rječnik i još bolje usavršiti svoj govor. Već sam završio pisanje Animea kojeg sam izmislio i već smišljao i puno sam uložio u njega, a i drugu priču, svoju knjigu sam napisao (iako je ona došla više, nekako spontano bez preiše razmišljanja). Volio bih kada bi se taj moj Anime jednoga dana prkazivao i ugledao svjetlo dana, velika mi je želja da postanem poznati pisac sa puno cijenjenih djela i sa nekoliko crtanih filmova. Obadvije priče su mješavina stvarnog i nestvarnog.
Ovom prilikom na 1. rođendan iSKa želim obilježiti drugu godišnjicu od kako sam na blogovima, iako tačan datum ne mogu ni znati, jer sam dugo vremena prije nego što sam otvorio svoj blog, bio "tajni" čitatelj vaših blogova, redovno sam posjećivao vaše blogove i radovao se vašim postovima. Također ovom prilikom želim se i zahvaliti svima onima koji su me od početka podržavali na blogu, kako na starom tako i na ovome novom, puno hvala Arijani, Marini, Sandri, Benjaminu, Čopi i Slatki, Dori, puno hvala i Aidi koja mi je dala ideju za naziv ovoga bloga, nedavno smo se čuli, nadam se svakako da ćeš pročitati ovaj post, hvala i ostalima koji su u prolazu znali posjetiti blog i ostaviti pokoji komentar, a iskreno se nadam da postoji barem jedan tajni čitatelj moga bloga kao što sam nekada i ja bio samo tajni čitatelj vaših blogova. Također puno mi je žao što je hrvatski bloger ukinut jer sam bio vezan i za vaše blogove kao što sam i za svoj ali nadam se da nećete odustati i da će te otvoriti nove blogove i nastaviti pisati.
Preuredio sam i svoj stari blog i možete ga slobodno posjećivati, znam da prije i nisam baš najbolje pisao, bilo je puno gramatičkih pogrešaka, tada sam bio manje zreliji nego sada nisam shvatao koliko je jako važno paziti na pogreške, kao što sada pazim (doduše i sada mi se tu i tamo omakne koja greškica), ali i način pisanja mi je bio u početku katastrofalan, ali opet i taj stari blog i stari postovi čine sve ono što sam bio i što jesam. Ukoliko bi ste se možda prisjetili moga prvoga posta (na iMagicu), objavljenog 20.8.2016.g. kliknite ovdije. Ako želite pogledati prvi objavljeni header na iMagicu kliknite ovdije.
Uveo sam i nove dvije stranice na blogu koje bi vas mogle zainteresirati jedna se naziva trag iz prošlosti i ona je o cijeloj "povijesti" ovoga bloga, a druga pod nazivom iSK 24h Q&A je stranica na kojoj mi se možete obratiti za pomoć ili za savijet ili u komentare na toj stranici možete ostaviti neku svoju sugestiju ili mišljenje o blogu. U njoj je sve pojašnjeno, tako da nema potrebe da produžujem iovako već dugačak post xD.
Eto to je sve za ovaj post, nadam se da vam se svidio, iako nema neku određenu temu. Uskoro ću vam ponovo pisati, a i vi sami ako imate neku ideju ili prijedlog o čemu bi ste voljeli da pišem, uzet ću i to u obzir i pored planiraniranih postova. Btw nadam se da vam se dopada novi ljetnji dizz, čak je ovo i prvi puta da sam napravio i pozadinsku sliku a ne samo header!
Pozz do sljedećega čitanja <3
Da se vratim opet na početak posta, kako bih malo još bolje objasnio današnju temu. Dakle raspust je, nadam se da se dobro provodite, i odmarate u čarima ljeta, ja se poprilično i zasluženo odmaram, punim baterije za drugi razred, istina ponekada se borim sa dosadom i ne znam što bih radio pomislim kako bih više volio da je škola xD.
U zadnje vrijeme, posebno sada na raspustu, kako nema učenja puno razmišljam o sebi i o tome kako se zapravo mijenjam i postjem zreliji.
Već sam ranije pisao koliko je Gimnazija doprinjela da shvatim koliko je znanje bitno, i da se uvijek trebamo truditi da naše znanje proširujemo, jer koliko god mislimo da znamo puno, to je zapravo samo mali i veoma sitni dio naspram svog znanja. Svakodnevno se trebamo truditi da što više čitamo jer time proširujemo svoj rječnik.
Istina ne mogu reći da je prva godina u Gimnaziji bila lagana, prvih nekoliko sedmica u Gimnaziji mi je bilo veoma teško jer je puno veći kapacitet znanja koji se traži u Gimnaziji od onoga koji je bio u osnovnoj, a k tome još profesori su vrlo zahtjevniji od onih iz osnovne škole, i svaki od njih ima svoj taj sistem ocjenjivanja.
U početku nije bilo jednostavno ni upoznavanje, jer sam bio veoma sramežljiv, drago mi je jer sam vrlo brzo se sprijateljio, i imam vrlo dragih osoba u razredu. Sa druge strane, žao mi je jer ih je dosta propalo, gotovo polovica razreda, i nagodinu razred vjerovatno neće biti isti. Istina nekih koji su propali istinski mi je žao jer sam bio veoma dobar sa njima, sa nekima nisam, ali svejedno zbilja mi je žao i tih osoba sa kojima nisam bio dobar. Dosta sam toga i naučio iz tuđih pogreški, jer sam dosta promatrao osobe oko sebe iako ponekada, djelujem nezainteresirano i hladno prema drugima, što uopće nije prava istina. Većina mojih kolega u razredu imaju, nazovimo tako, "cure/momke" (posebno cure), pronađu neke ološe iz drugih škola, obično veoma loše đake koji govovo ništa ne uče, i vjeruju da su pronašli ljubav svoga života jer imaju nešto zajedničko, a u biti ne mogu otvoriti oči da vide koliko ih ta osoba iskorištava. Drugi su pak gubili vrijeme svaki dan izlazeći i tulumarili i zbog toga su u potpunosti zanemarili učenje. Naravno nemam ništa protiv dobroga provoda sa prijateljima, ali vikendom dok je još nastava.
U tinejđerskim godinama najvažnije je učenje (poslije naravno zdravlja, zdravlje je svakako, podrazumijeva se na 1. mjestu), znanja nikada nije dosta i uvijek se treba truditi učiti, zbog sebe, što više. Nažalost malo tinejđera je zapravo toga svjesno, naravno treba se družiti i ponekada zaboraviti i na učenje i na školske briga i odmoriti um, to je normalno, ali nije uredu svakog dana kada je škola izlaziti i gubiti vrijeme. Kako sam rekao, promatram osobe oko sebe, većina ih je okupirana tim nekim vezama i glupostima, misleći kao našli su pravu ljubav i zbog nje ne žele učiti. Rano je još za prave veze, sada treba prvenstveno razmišljati o školi. Nije prava ljubav ona koja vas odvlači od obaveza i tjera u propast, to nije nikakva ljubav. Ne mora čak biti ni prava ljubav imati slična mišljenja i imati iste interese, čak naprotiv, u večini slučajeva prava ljubav se nalazi u svojoj suprotnosti. Volio bih jedan post poseban napisati o tome što je vidim pod pojmom ljubav i upravo o svemu tome napisati jedan dugačak post. Ja sam iskreno, osoba iako tako ne izgleda, koja vjeruje u pravu ljubav i znam da ćemo svi jednog dana pronaći tu osobu i imati svoje porodice, ali polako, za to sve ima vremena. Sada se treba fokuirati na učenje. Istina ne postoji tačno određeno vrijeme kada ćete pronaći tu pravu osobu neki već u prvom srednje nađu, neki tek pronađu nakon srednje, neki na faksu, kako god bilo, osoba koja vam je prava ljubav će biti vaša inspiracija da učite što više, proširujete znanje i budete što bolji, a ne netko tko će vas odvraćati od učenja i obaveza, takve su osobe samo one koje vam ne žele dobro, isto je i sa pravim prijateljima.
Moja najveća želja je da budem profesor BHS (bosansko, hrvatsko, srpskog jezika) ili psiholog da pomažem ljudima, a veliki uzor mi je naš profesor bosanskog jezika. On mi je najdraži profesor i primjer pravog profesora, jako mi je žao što nam neće sljedeće godine predavati. Za samo ovih godinu dana, iako nam nije bio razrednik, više od svih profesora, trudio se za nas da shvatimo i pored gradiva neke životno važne poruke, o pravim vrijednostima, kako uvijek u svemu trebamo težiti ka boljem, o tome koliko je znanje važno i o tome koliko je važno da budemo uvijek svi jedni za druge, kao kolektiv a ne da se u razredu formiraju grupice društava u se nitko više ne može pridružiti, i o tome koliko je važno da proširujemo svoj rječnik, i koliko je važno znati osnove pravopisa kao što je veliko i malo slovo (zapravo je strašno to što neki to zapravo ne znaju). Gotovo svaki čas bi nam pričao i pored gradiva životno poučne teme i to je za mene primjer pravoga profesora, koji svoje učenika posmatra kao svoju rođenu djecu. Istina danas svatko može biti profesor, samo ispredavati lekciju i to je to. To i ja mogu, koji sam tek završio prvu godinu Gimnazije, ući u neki, bilo koji razred dobiti neku temu da ispredajem, naštrebati je izdiktirati i to je to, to me ne čini profesorom. Pravi profesor je tek onaj koji, kako, opet kažem, bori se za svoje učenike da shvate da je škola zapravo priprema za budućnost, koji roditeljski postupa prema njima, savijetima i naravno kritikama.
Sve u svemu radujem se drugoj godini u Gimnaziji pun sam postao snažniji prema osobama koje me vrijeđaju, ismijavaju i pričaju kojekakve laži o meni bez da su me i upoznali. Shvatio koliko su mi oni zapravo nevažni faktori u mom životu i iskreno ih žalim što me nisu željeli dovljno dobro upoznati kao osobu i pravoga prijatelja, već samo, zbog nekakvih glasina me smatraju "nezrelim dječaćićem koji vjeruje u bajke i gleda crtiće" bez da su ikada htjeli me upoznati kao osobu. Tulumarenje svaku noć i gubljenje vremena nije ono što vas čini zrelom osobom, već naprotiv, totalno nezrelom, a moja ljubav prema Animeima i crtićima nije posljedica moje nezrelosti, već nešto predivno, što mene ispunjava cijelim duhom, jednostavno moja stras, a to je nešto čega se nikada više neću stidjeti, jer svi najveći pisci crtanih filmova i Animea su odrasli ljudi, uzmimo odmah samo za primjer Iginia Straffija koji je stvorio Winx.
Kod mene ima i nekoliko novosti pa ću vam se nakratko "pohvaliti", upisao sam se na glumu tj. u Bosansko narodno pozorište, jer dugo vremena to želim i u osnovnoj školi sam često, posebno u nižim razredima sudjelovao u glumačkim predstavama. Gluma počinje u septembru tek ali se radujem, a posebno se radujem zbog toga što ću pojačati svoje samopouzdanje, i rješiti se nepotrebne sramežljivosti od ljudi, i što ću još više obogatiti svoj rječnik i još bolje usavršiti svoj govor. Već sam završio pisanje Animea kojeg sam izmislio i već smišljao i puno sam uložio u njega, a i drugu priču, svoju knjigu sam napisao (iako je ona došla više, nekako spontano bez preiše razmišljanja). Volio bih kada bi se taj moj Anime jednoga dana prkazivao i ugledao svjetlo dana, velika mi je želja da postanem poznati pisac sa puno cijenjenih djela i sa nekoliko crtanih filmova. Obadvije priče su mješavina stvarnog i nestvarnog.
Ovom prilikom na 1. rođendan iSKa želim obilježiti drugu godišnjicu od kako sam na blogovima, iako tačan datum ne mogu ni znati, jer sam dugo vremena prije nego što sam otvorio svoj blog, bio "tajni" čitatelj vaših blogova, redovno sam posjećivao vaše blogove i radovao se vašim postovima. Također ovom prilikom želim se i zahvaliti svima onima koji su me od početka podržavali na blogu, kako na starom tako i na ovome novom, puno hvala Arijani, Marini, Sandri, Benjaminu, Čopi i Slatki, Dori, puno hvala i Aidi koja mi je dala ideju za naziv ovoga bloga, nedavno smo se čuli, nadam se svakako da ćeš pročitati ovaj post, hvala i ostalima koji su u prolazu znali posjetiti blog i ostaviti pokoji komentar, a iskreno se nadam da postoji barem jedan tajni čitatelj moga bloga kao što sam nekada i ja bio samo tajni čitatelj vaših blogova. Također puno mi je žao što je hrvatski bloger ukinut jer sam bio vezan i za vaše blogove kao što sam i za svoj ali nadam se da nećete odustati i da će te otvoriti nove blogove i nastaviti pisati.
Preuredio sam i svoj stari blog i možete ga slobodno posjećivati, znam da prije i nisam baš najbolje pisao, bilo je puno gramatičkih pogrešaka, tada sam bio manje zreliji nego sada nisam shvatao koliko je jako važno paziti na pogreške, kao što sada pazim (doduše i sada mi se tu i tamo omakne koja greškica), ali i način pisanja mi je bio u početku katastrofalan, ali opet i taj stari blog i stari postovi čine sve ono što sam bio i što jesam. Ukoliko bi ste se možda prisjetili moga prvoga posta (na iMagicu), objavljenog 20.8.2016.g. kliknite ovdije. Ako želite pogledati prvi objavljeni header na iMagicu kliknite ovdije.
Uveo sam i nove dvije stranice na blogu koje bi vas mogle zainteresirati jedna se naziva trag iz prošlosti i ona je o cijeloj "povijesti" ovoga bloga, a druga pod nazivom iSK 24h Q&A je stranica na kojoj mi se možete obratiti za pomoć ili za savijet ili u komentare na toj stranici možete ostaviti neku svoju sugestiju ili mišljenje o blogu. U njoj je sve pojašnjeno, tako da nema potrebe da produžujem iovako već dugačak post xD.
Eto to je sve za ovaj post, nadam se da vam se svidio, iako nema neku određenu temu. Uskoro ću vam ponovo pisati, a i vi sami ako imate neku ideju ili prijedlog o čemu bi ste voljeli da pišem, uzet ću i to u obzir i pored planiraniranih postova. Btw nadam se da vam se dopada novi ljetnji dizz, čak je ovo i prvi puta da sam napravio i pozadinsku sliku a ne samo header!
Pozz do sljedećega čitanja <3
Super sam i koja bi budala napisala da jedva ceka skolu? A? Imas knjigu uzmi i citaj a ne da ti je dosadno..puj
OdgovoriIzbrišiSilno me se dojmio dio u kojem si rekao "...koliko je znanje bitno, i da se uvijek trebamo truditi da naše znanje proširujemo, jer koliko god mislimo da znamo puno, to je zapravo samo mali i veoma sitni dio naspram svog znanja. Svakodnevno se trebamo truditi da što više čitamo jer time proširujemo svoj rječnik...." Zbilja mi je drago što tako misliš jer to znači da dijelimo isto mišljenje. (: Spominjao si ljubav i zabludu mnogih vršnjaka kako su zaljubljeni i bla bla, e pa, trenutno nam je, barem ja tako smatram, puno važnije steći neke druge vrste ljubavi od one kada se dva partnera spoje u vezu; ljubav prema znanju, istinsku ljubav prema obitelji, ljubav prema zvanju za koje se osoba odluči, ljubav prema Zemlji i prirodi... No dobro, skrenula sam s teme.
OdgovoriIzbrišiDobro je što promatraš ljude oko sebe, ali nemoj samo dozvoliti da te ono loše što u njima primijetiš obeshrabri i uvijek se trudi vidjeti ono bolje u njima. Ali kada se uoči nedostatak, kao što si i sam rekao, treba učiti iz tuđih pogrešaka.
I u tvom iznošenju misli vidi se koliko si potpuniji i zreliji, ali, dakako, svi smo mi još daleko od zrelog, zar ne? U biti, većina odraslih uopće nije zrela. Zrele su osobe one koje nađu ono što traže, prouče to i shvate, ispune svoj cilj, prihvate etička pravila urođena ljudima i prestanu razmišljati o tuđem mišljenju ( i tako ja ponovno skrećem s teme ).
Jako si lijepo napisao ovaj post u kojem iznosiš svoja nedavna razmišljanja. Kao što sam i ranije zamijetila, čini mi se da smo u mnogočemu slični. Nisam znala da si pisao knjigu. O čemu je? voljela bih više saznati o tvojemu pisanju. Ja sam ndavno dovršila svoju trilogiju, ali moram se sabati i iznova proći kroz treći dio da bi bio spreman za čitanje.
To je u biti sve za moj komentar. Na ovakav bih post mogla ostaviti cijelu knjigu od komentara, punu mišljenja i pitanja, ali ne želim te više tlačiti. Samo ću ti još dati jdan savjet, koji sam ti već i prije govorila, nemoj miješati sve moguće načine života i stilove jer je svaki od njih iznimno različit i može biti opasan ako se prevariš da pripadaš jednom od njih. Nemoj dozvoliti da te neki od njih ograniče, a ako se ne možeš odlučiti za jedan ( što ne znači da punker povremeno ne može slušati heavy metal, daleko od toga ) budi jednostavno svoj i nemoj se karakterizirati nepotrebno. I ne žuri se; imaš vremena za otkriti želiš li se priključiti jednoj od zajednica kao što su goth, punk ili bilo koji drugi. Jer to ti je, iako potpuno različito, zapravo nalik opredjeljenju na neku vjeru. ;)
Hvala ti puno na komentaru! Drago mi je da ti se sviđa post :) Btw obadvije su knjige, koje su priče zapravo na granici stvarnoga svijeta i supernatural, priču koju sam stvorio kao "Anime" je ustvari spoj Antike i Savremenog doba i na temu je bogova i vanzemaljaca i drugih mitoloških bića, a glavni likovi su tinejđeri, što se tiče druge knjige koju sam pisao ona je više izbiljnija i pisao sam je na kompjuteru, također je triologija. Kada smislim završetak trećega dijela, prepisat ću sva tri djela i malo poboljšati neke dijelove pa ću je onda vjerovatno negdje objavljivati, a i pored toga smislio sam neke svoje priče za Winx i za još neke Anime i vjerovatno ću jednom, uskoro i neke od njih objaviti na blogu. Pozz ;)
IzbrišiDosadno mi je
OdgovoriIzbrišiI meni, vjeruj xD.
IzbrišiPozdrav. Post mi se jako svidio, super si opisao svoja mišljenja o različitim temama i sve to spojio u jednu. Meni je u srednjoj školi također super i dalje sam povučena, ali sad imam prijatelje o kakvima sam u osnovnoj mogla samo sanjati i maštati. Slažem se da ljubav nebi trebala biti na prvom mjestu u srednjoj školi, iako mnogi pa i odrasli misle suprotno to posebno primječujem u modernim knjigama za mlade. I ja mislim da je znanje važno, ali i da se prije svega važno snaći u životu i prelasku prepreka koje pred nas postavlja.
OdgovoriIzbrišiHvala na komentaru! :)
Izbriši